Važnost redovite zaštite od parazita🚫

Važnost redovite zaštite od parazita🚫

Paraziti su čest zdravstveni problem kod kućnih ljubimaca i mogu značajno utjecati na njihovo opće zdravstveno stanje. Osim što uzrokuju nelagodu, svrbež i oštećenja kože, mnogi paraziti mogu prenositi uzročnike ozbiljnih bolesti. Zbog toga redovita zaštita od vanjskih i unutarnjih parazita predstavlja važan dio preventivne veterinarske skrbi.

U kontinentalnim područjima aktivnost parazita obično je izraženija u toplijem dijelu godine. Međutim, u priobalnim područjima, gdje su zime blaže i temperature rijetko padaju dovoljno nisko da bi zaustavile razvoj parazita, buhe i krpelji mogu biti aktivni tijekom cijele godine. Upravo zbog toga psima koji žive ili često borave u takvim područjima preporučuje se kontinuirana, cjelogodišnja zaštita od parazita

Vanjski paraziti i njihov utjecaj na zdravlje životinje

Najčešći vanjski paraziti su buhe i krpelji. Buhe uzrokuju svrbež i iritaciju kože, a kod osjetljivih životinja mogu dovesti do alergijskog dermatitisa. Također mogu biti prijenosnici nekih unutarnjih parazita.

Krpelji su posebno značajni jer tijekom hranjenja krvlju mogu prenijeti različite uzročnike bolesti. Među najpoznatijima su piroplazmoza (babezioza), erlihioza, anaplazmoza i lajmska bolest. Ove bolesti mogu uzrokovati simptome poput povišene tjelesne temperature, slabosti, gubitka apetita, anemije i bolnosti zglobova, a u težim slučajevima mogu biti i životno ugrožavajuće.

Unutarnji paraziti

Osim vanjskih parazita, životinje se često susreću i s unutarnjim parazitima koji nastanjuju probavni sustav. Među najčešćima su oblići, kukaste gliste i trakavice. Infekcije mogu biti uzrokovane parazitima poput Toxocariasis, Ancylostomiasis te trakavica poput Dipylidiasis.  Infekcija unutarnjim parazitima može dovesti do probavnih smetnji, proljeva, gubitka tjelesne mase i općeg slabljenja organizma. Kod štenadi infestacija može uzrokovati sporiji rast i razvoj.

Važno je naglasiti da pojedini paraziti predstavljaju i zoonotski rizik, odnosno mogu se prenijeti na ljude. Primjerice, jajašca parazita odgovornih za toksokarozu mogu dospjeti u okoliš putem psećeg izmeta te predstavljati rizik za ljude, osobito za djecu koja dolaze u kontakt s kontaminiranim tlom ili pijeskom. Zbog toga redovita dehelmintizacija pasa ima važnu ulogu ne samo u zaštiti zdravlja životinje, nego i u zaštiti javnog zdravlja.

Važnost redovite prevencije❗

S obzirom na učestalost i moguće posljedice infestacije parazitima, prevencija je najvažnija mjera zaštite zdravlja pasa. Danas su dostupni brojni antiparazitski pripravci u obliku spot-on otopina, oralnih tableta, ogrlica i sprejeva koji omogućuju učinkovitu zaštitu od buha, krpelja i određenih unutarnjih parazita.

Redovita zaštita od vanjskih i unutarnjih parazita ključna je za očuvanje zdravlja kućnim ljubimaca. Pravovremenom i kontinuiranom primjenom antiparazitskih pripravaka moguće je spriječiti infestacije, smanjiti rizik od razvoja krpeljnih bolesti te doprinijeti zaštiti zdravlja ljudi i životinja.

Savjetovanje s veterinarom omogućuje odabir najprikladnijeg programa zaštite koji će biti prilagođen dobi, načinu života i zdravstvenom statusu psa.

„Najbolja terapija protiv parazita je ona koja im ne daje priliku.“

Sezona klaseva: kako prepoznati i spriječiti probleme kod kućnih ljubimaca🌾

Sezona klaseva: kako prepoznati i spriječiti probleme kod kućnih ljubimaca🌾

Klasevi (stoklas, lastavica ili klas divljeg žita) predstavljaju ozbiljnu sezonsku opasnost za kućne ljubimce, prvenstveno pse, tijekom kasnog proljeća i ljeta. Riječ je o osušenim cvatovima divljeg ječma koji se zbog svog šiljastog oblika i sitnih kukica lako zakače za dlaku životinje te mogu ući u uho, nos, oko, šapu ili kožu.

Jednom kada uđu u tijelo, upravo zbog svog oblika nalik strijeli, mogu se kretati samo u jednom smjeru – prema unutra, što može dovesti do bolnih i ozbiljnih zdravstvenih problema. Simptomi variraju ovisno o mjestu gdje se klas nalazi. Klasevi na mjestu ulaska najčešće uzrokuju iscjedak, a s vremenom se može razviti oteklina, bol i apsces. Ako se klas ne ukloni na vrijeme, mogu nastati ozbiljne komplikacije.

Najkritičnija mjesta na tijelu❗

Uši: Jedno od najčešćih mjesta gdje klasevi završe. Pas naglo počne tresti glavom, cviliti ili držati glavu na jednu stranu. Simptomi se često pojave iznenada nakon šetnje. Nemojte pokušavati sami vaditi klas, jer ga možete gurnuti dublje u ušni kanal. Potrebno se što prije javiti veterinaru, koji će otoskopom pregledati uho i posebnim instrumentom sigurno ukloniti klas.

Nos: Klasevi mogu ući u nos tijekom njuškanja trave. Iznenadno i silovito kihanje, često popraćeno iscjetkom krvi iz nosnice, može ukazivati na prisutnost klasa u nosnim prohodima.

Šape: Najčešće se zabijaju između prstiju. Simptomi su intenzivno lizanje šape, šepanje i pojava kvržice ili ranice koja vlaži.

Oči:  Uzrokuju jako suzenje, oticanje kapaka i zatvaranje oka te postoji opasnost od oštećenja rožnice. Pas zbog nelagode najčešće ne dozvoljava pregled oka. 

Genitalije: Klasevi u području genitalija i prepona posebno su opasni jer je koža na tim mjestima tanka i meka, što im omogućuje vrlo brz ulazak pod kožu. Ukoliko primijetite da se vaš pas uporno liže po genitalijama, klas može biti jedan od uzroka.

Prevencija❗

Iako se klasevi ne mogu uvijek izbjeći, rizik se može smanjiti izbjegavajući visoku i suhu travu, nakon svake šetnje detaljno pregledajte lice i uši, ne zaboravite pogledati oči, usta i desni, zatim šape i kožu. Sami uklonite sve one koji se lako vade. Kod dugodlakih pasa preporučuje se redovito šišanje dlake oko ušiju i između prstiju, a ovim problemima skloniji su psi sa kovrčavom dlakom i dugim ušima. I na kraju obratite pozornost na naglu pojavu simptoma nakon boravka u prirodi.

„Pravovremeno prepoznavanje simptoma i brza veterinarska pomoć ključni su za sprječavanje komplikacija koje klasevi mogu uzrokovati kod kućnih ljubimaca.“

Borov prelac: zašto je opasan za kućne ljubimce?🐛

Borov prelac: zašto je opasan za kućne ljubimce?🐛

Borov prelac, znanstvenog naziva Thaumetopoea pityocampa, vrsta je noćnog leptira čije ličinke (gusjenice) predstavljaju problem za životinje i ljude.

Gusjenice borovog prelca najčešće nalazimo na borovima, posebno u područjima s toplijom klimom. U Hrvatskoj su vrlo česti u priobalju i na otocima, ali se mogu pojaviti i u kontinentalnim dijelovima zemlje. Najčešće ih možemo pronaći na mjestima gdje rastu borovi, kao što su borove šume, parkovi i gradske zelene površine, uz šetnice, kampove, na rubovima šuma i uz šumske putove. Zbog toga su naši ljubimci često izloženi kontaktu tijekom šetnje, posebno u kasnu zimu i rano proljeće, kada gusjenice silaze s drveća na tlo te se mogu kretati u kolonama dugim i do nekoliko desetaka metara.

Ono što borovog prelca čini posebno opasnim nisu same gusjenice, nego njihove mikroskopski otrovne dlačice koje sadrže iritirajuće i toksične proteine, među kojima je najpoznatiji thaumetopoein, koji izaziva snažnu upalnu i alergijsku reakciju. Jedna gusjenica može imati stotine tisuća mikroskopskih dlačica, a reakciju može izazvati i mrtva gusjenica. Dodatni problem je što se dlačice lako šire zrakom, pa životinja može imati reakciju i bez direktnog kontakta s gusjenicom.

Uočavanje gnijezda na borovima može pomoći vlasnicima da izbjegnu rizična područja. Najčešće se nalaze na vrhovima ili vanjskim granama borova, a izgledaju poput velikih paučina ili vatica. Važno je naglasiti da se gnijezda ne smiju dirati ili uklanjati bez zaštitne opreme jer mogu izazvati reakciju i kod ljudi

Kontakt s borovim prelcem predstavlja hitno stanje u veterinarskoj medicini, osobito kod pasa koji su najugroženiji jer njuše i istražuju okoliš, ližu ili pokušavaju pojesti gusjenicu te dolaze u direktan kontakt s njima prilikom šetnje. Najčešće su zahvaćeni jezik, usne, njuška, oči i koža. Simptomi se razviju vrlo brzo, često unutar nekoliko minuta. Dolazi do naglog i obilnog slinjenja, otečenja jezika, crvenila i boli u ustima, pas panično trlja njušku šapama, povraćanja, letargije, otežanog disanja, a u težim slučajevima može se pojaviti i nekroza jezika. Potrebna je hitna veterinarska intervencija jer prijeti opasnost od oticanja ždrijela i zatvaranja dišnih putova.

Brzina reakcije je ključna jer značajno smanjuje rizik trajnih posljedica. Ako postoji sumnja da je životinja došla u kontakt s gusjenicom borovog prelca potrebno je odmah isprati usta s većom količinom mlake vode pazeći da ne trljamo zahvaćeno područje, izbjegavati direktni kontakt rukama te se hitno javiti veterinaru.

Prevencija je jednostavnija nego liječenje stoga je potrebno izbjegavati šetnje u područjima gdje su primijećena gnijezda, paziti na bijele nakupine na borovima (gnijezda!) te držati životinje na povodcu u rizičnom razdoblju.

Borov prelac je mali, ali vrlo moćan organizam čije ponašanje može imati ozbiljne posljedice za životinje i ljude.

Vetus 7 Exp– Vrhunski veterinarski ultrazvučni dijagnostički sustav u našoj ordinaciji

Vetus 7 Exp– Vrhunski veterinarski ultrazvučni dijagnostički sustav u našoj ordinaciji

Vetus 7 – Vrhunski veterinarski ultrazvučni dijagnostički sustav u našoj ordinaciji

Ponosno predstavljamo Vetus 7, najnapredniji veterinarski ultrazvučni sustav koji smo uveli u našu praksu kako bismo osigurali najprecizniju dijagnostiku i najbolju moguću skrb za vaše ljubimce.

S ovim vrhunskim uređajem sada možemo još brže i točnije postaviti dijagnozu, bezbolno i neinvazivno, što znači manje stresa za vaše ljubimce i veću sigurnost za vas.

Što Vetus 7 donosi vašem ljubimcu?

Izvrsna kvaliteta slike – Specijalizirani algoritmi optimizirani za različite životinjske vrste (psi, mačke, konji, goveda, ovce itd.).

Prilagođena dijagnostika – Podešavanje prema težini i veličini životinje za još preciznije preglede.

Brži i jednostavniji pregledi – Intuitivno sučelje omogućava trenutačnu promjenu postavki i preglednih modova.

Maksimalna udobnost za životinje – Sustav prilagođen veterinarskoj praksi s tihim radom i opcijama koje minimiziraju stres ljubimaca.

Napredni alati za automatsko mjerenje – Omogućuju bržu i precizniju dijagnostiku srca, abdomena i drugih organa.

Ergonomski dizajn – Veliki HD zaslon, rotirajući ekran osjetljiv na dodir i visoka mobilnost uređaja osiguravaju fleksibilnost u radu.

Kako ovo poboljšava veterinarsku skrb?

Zahvaljujući Vetus 7 ultrazvučnom sustavu, sada možemo ranije otkriti zdravstvene probleme, brže reagirati i ponuditi najbolje moguće liječenje. Bilo da je riječ o preventivnim pregledima, dijagnostici unutarnjih organa, kardiološkim ispitivanjima ili reproduktivnom praćenju – vaši ljubimci su u sigurnim rukama.

Zdravlje vaših ljubimaca na prvom je mjestu!
Posjetite nas i saznajte više o novim mogućnostima dijagnostike u našoj ordinaciji!

Označavanje pasa mikročipom: Ključne informacije koje trebate imati na umu

Označavanje pasa mikročipom: Ključne informacije koje trebate imati na umu

Označavanje pasa mikročipom predstavlja zakonsku obvezu za sve vlasnike pasa u Republici Hrvatskoj, a ova mjera ima više ciljeva. Mikročipiranje omogućava brzu identifikaciju pasa, čime se povećava mogućnost njihovog povratka vlasnicima u slučaju gubitka. Osim toga, ovaj postupak doprinosi smanjenju broja napuštenih pasa i sprječavanju ilegalne trgovine životinjama.

Što trebate znati o označavanju pasa mikročipom?

Prema važećem zakonu, svi psi moraju biti označeni mikročipom najkasnije 90 dana nakon rođenja. Ova obveza odnosi se na sve vlasnike pasa, bez obzira na to hoće li psa prodavati, darovati ili zadržati. Oznaka mikročipom omogućava praćenje vlasništva nad psom, a postupak mikročipiranja je jednostavan i ne traje dugo.

U slučaju prodaje ili darivanja psa, prodavatelj je dužan mikročipirati psa, navesti broj mikročipa psa i broj mikročipa majke u oglasu. Važno je napomenuti da prijenos vlasništva mora biti dokumentiran, bilo putem ugovora o kupoprodaji ili darovanju.

Bez odgovarajuće dokumentacije, veterinar neće moći izvršiti označavanje psa mikročipom.

Svako štene prvo se mora mikročipirati na ime vlasnika majke, a tek potom može doći do prijenosa vlasništva na novog vlasnika. Ovaj korak je od velike važnosti jer osigurava jasnu sljedivost vlasništva, što je ključno u slučaju nestanka ili gubitka.

Što učiniti ako pronađete napuštenog psa?

Ako naiđete na psa, prvi korak je provjeriti ima li pas mikročip. To možete učiniti u bilo kojoj veterinarskoj ambulanti, gdje će veterinar očitati mikročip. Ako pas ima mikročip, veterinar će kontaktirati vlasnika i obavijestiti ga da dođe po svog psa.

Ako pas nije označen mikročipom, veterinar ne može označiti psa na nalaznika, čak i ako nalaznik želi. Nalaznik se mora javiti i nadležni azil koji zatim obavlja sve radnje vezane za mikročipiranje.